ZAJEDNICA CENACOLO |
|
"Kako bih mogla ja Majka Elvira |
NASTANAK I ŠIRENJE
Dana 16. srpnja 1983. godine, kada se Crkva spominje Gospe od Karmela, u jednoj ruševnoj i napuštenoj kući dobivenoj od grada na korištenje, u gradiću Saluzzo, pokrajina Cuneo u Piemontu na sjeveru Italije, časna sestra Elvira Petrozzi, danas poznata kao Majka Elvira, započinje sa Zajednicom Cenacolo. Odgovor je to Božje nježnosti na vapaj mnogih mladih koji, izgubljeni, izvarani i razočarani, traže radost i smisao života u lažnom blještavilu svijeta. Rađa se mjesto prihvata, ljubavi i služenja životu, mjesto koje je tijekom godina postalo izvor nade i uskrsnuća za mnoge izgubljene u svijetu tame i tuge, marginaliziranosti, očaja i ovisnosti.
Majka Elvira prvobitno kani otvoriti samo jednu kuću, ali kao i obično Božji planovi veći su od ljudskih: mladi dolaze sa svih strana i traže da budu primljeni, želeći započeti novi život. Tako se tijekom godina kuće Zajednice Cenacolo, nazvane bratovštine, umnožavaju: najprije u Italiji, potom u Europi i naposljetku širom svijeta. Trenutno postoji 71 bratovština u 20 zemalja svijeta (Italija 25; Austrija 1; Bosna i Hercegovina 2; Hrvatska 7; Francuska 5; Engleska 1; Irska 1; Poljska 4; Portugal 1; Slovenija 1; Slovačka 1; Španjolska 2; SAD 4; Argentina 4; Brazil 5; Meksiko 1; Peru 2; Paraguaj ; Filipine 1; Afrika – Liberija 1).
U bratovštinama u Europi i Sjevernoj Americi prihvaćeno je oko tisuću osoba, među kojima je mnogo mladih s teškim teretom prošlosti, no sa željom u srcu da krenu u novi život slijedeći put Zajednice. U Latinskoj Americi uz nekoliko bratovština za mlade u problemima Zajednica je pokrenula i nekoliko misija za prihvat djece s ulice. U Africi je prije nekoliko godina pokrenuta naša prva misija za napuštenu djecu Liberije. Na mjestima gdje nas odvede ruka Božanske Providnosti želimo biti malo ali vidljivo svjetlo, znak nade koja se ponovo rađa, živo svjedočanstvo da smrt nema posljednju riječ.
ZAJEDNO NA PUTU "IZ TAME U SVJETLO"
Tijekom godina, snažno privučeni načinom života, vjerom, zajedništvom i služenjem koje su iskusili u Zajednici, Majci Elviri su se pridružili mladi volonteri, laici, obitelji, posvećena braća (od kojih nekoliko svećenika) i posvećene sestre, koji su se u potpunosti angažirali u ovom djelu, živeći zajedno s prihvaćenim osobama na bratskom putu “iz tame u svjetlo”, koji vodi ka ponovnom otkrivanju radosti vjere, ljepote života i istinske slobode.
Crkva je prepoznala Zajednicu Cenacolo, pri Papinskom vijeću za laike, kao Privatnu međunarodnu udruga vjernika. Majka Elvira često ponavlja da “smo mi prvi svjedoci jednog Božjeg čuda, koje je nastalo spontano, koje nas nadilazi i iznenađuje, kojega smo po milosti sudionici.”
JEDNA “ŠKOLA ŽIVOTA”, JEDNA “VELIKA OBITELJ”
Zajednica ne želi biti samo mjesto oporavka i socijalne skrbi, nego škola života, jedna velika obitelj gdje se prihvaćena osoba može osjetiti kao kod kuće i na taj način pronaći vlastito dostojanstvo, ozdravljenje rana, mir u srcu, radost življenja i želju da voli.
Onima koji kucaju na naša vrata nudimo jednostavan i obiteljski način života: besplatno prihvaćanje kao znak istinske ljubavi; iskreno prijateljstvo kao temelj ljudskih odnosa; otkrivanje rada koji se živi kao dar i mogućnost sazrijevanja za životne odgovornosti; molitva i vjera u Isusa Krista, koji je umro i uskrsnuo za nas, kao odgovor na potrebu beskrajne ljubavi koja obitava u ljudskom srcu. Vjerujemo da je kršćanski život, u svojoj punini, pravi odgovor za svaki nemir srca i da samo Onaj koji je stvorio čovjeka može obnoviti njegovo srce kada je ranjeno iskustvima koja su ga zavarala, zavela i razočarala
SNAGA LJUBAVI
Prava snaga Zajednice želi biti ljubav koja se očituje u besplatnom prihvaćanju, radosnom služenju, iskrenom dijeljenju i zahtjevnom odgoju. Ljubav koja se rađa iz Kristova križa i koja “daje život umrlima, slobodu zatvorenicima, vid slijepima”. Živimo, od samoga početka, u pouzdanju u Božansku Providnost koja se očituje preko našeg svakodnevnog truda i putem malenih i velikih djela dobrote i velikodušnosti mnogih koji vjeruju u ono što radimo..
Zahvaljujemo Gospodinu jer smo mi prvi koji se oduševljavaju onime što Njegova Ljubav ostvaruje pred našim očima. Zahvaljujemo mu jer nam omogućuje da svakodnevno sudjelujemo u Njegovu Uskrsnuću, gledajući kako se osmijeh vraća na lica onih koji su bili izgubili svaku nadu.