Djeca s ulice |
 |
"Znam dobro da mogu samo Majka Elvira |
Misije za djecu s ulice rođene su u srcu nekolicine mladih, prije svih Nikole, našeg brata koji je danas u Nebu. Cijeli svoj život i svoju bolest je prikazao da bi Zajednica, poput dobre majke, prihvatila siročad i napuštenu djece s ulice, svjesni da se upravo u djetinjstvu stvaraju duboke rane koje poslije dovode do zla, droge i nasilja. Nakon godina iščekivanja i molitve, Providnost, naša vjerna, neumorna i velikodušna pratiteljica, odgovorila je i tako je Projekt Misije postao stvarnost, omogućujući nam da prihvatimo u tim dalekim zemljama najdragocjenije blago na svijetu: djecu, zjenicu Božjeg oka. Najprije u Brazilu, zatim u Meksiku i Peruu, potom i u Liberiji... misionarske obitelji, mladi volonteri, časne sestre i posvećena braća daruju se, na određeno vrijeme ili cijeli život, siročadi i napuštenoj djeci, brinući se za njih i odgajajući ih.
Živeći zajedno s djecom, dijeleći svakodnevne radosti i poteškoće, sazrijevaju u strpljivoj ljubavi, vjernoj i velikodušnoj, koja zna opraštati, krenuti iz početka, istaknuti i potaknuti dobrotu koja je upisana u srcu svakog Božjeg djeteta. Tako odlazak u daleke zemlje da bi se podijelio i darovao život postaje prava misionarska radost, koja se rađa iz ljubavi i nesebičnog dijeljenja svega onoga što se dobilo i naučilo u Zajednici.
PROJEKT ŽIVOTA S DJECOM S ULICE
KUĆE OBITELJI
Edukativna metoda koju primjenjujemo u našim misijama ne temelji se na stvaranju nekakvog doma ili internata, nego u poticanju obiteljskog ozračja, gdje se dijete može osjetiti prihvaćeno i voljeno. Time ozdravljaju duboke rane uzrokovane napuštanjem i dijete ponovno stječe povjerenje u sebe i okolinu. Vjerujemo da je toplina obitelji neophodna da dijete osjeti ljubav i da se može istinski i potpuno realizirati. Zbog toga je život organiziran tako da skupine broje od osam do desetero djece koja žive zajedno s jednim bračnim parom ili s dvoje misionara ili misionarki iz Zajednice, koji kroz evanđeoski izbor kršćanskog služenja provedu nekoliko godina ili cijeli život s djecom na ovom putu zajedničkog odgoja za radost života.
Dječji dan se sastoji od trenutaka igre, instrukcija, sporta, odgovornosti, molitve, međusobne podjele... Dijete koje su državne službe uputile u Zajednicu mora se osjetiti prihvaćenim i slobodnim. Naše misije nisu okružene visokim zidovima niti imaju zaključana ulazna vrata. Dijete mora ostati zbog osjećaja da je voljeno, a ne zbog straha. Stoga ako neko od djece ne želi ostati, može u bilo kojem trenutku zatražiti da bude prebačeno u neku ustanovu, dovoljno je da razgovara s odgovornom osobom i sa socijalnim radnikom.
ODGOJ ZA ISKRENOST
Obično su djeca koju prihvaćamo doživjela jako tužno djetinjstvo, često i nasilje, i nose teret velike osmljenosti i ljutnje. Živeći na ulici preuzimaju ponašanje tipično za svijet delinkvencije, gdje prevladavaju strah i laž. Zbog svega toga se edukativni projekt usmjerava na odgoj u iskrenosti, poštovanju prema sebi i drugima, u otkrivanju vlastitih darova i ljepote života. Sve se to događa preko kontinuirane prisutnosti misionara, zvanih “stričevi i tete”, koji slijede djecu u njihovim aktivnostima. Misionari, osim s djecom, dijele svoj život i među sobom, kroz razgovore i međusobno pomaganje, kako bi postali svjesni pogrešaka koje su učinili i promjenili se preko malenih ali konkretnih zadataka na putu prema dobru. Naglašena je važnost obrazovanja i edukacije kroz raznovrsne tečajeve, art terapije, sportske aktivnosti te preko malenih obiteljskih zaduženja koje dijete ili adolescent mora preuzeti. Ovdje nije gost i mora se osjetiti dijelom obitelji ne samo kroz primanje nego i kroz sudjelovanje u malim odgovornostima koje mora izvršavati ozbiljno i za dobrobit ostalih. Sve zajedno ima za cilj sveobuhvatni odgoj djeteta, koje iznova otkriva da je sposobno činiti dobro i ponovono stječe povjerenje u budućnost.
ŠKOLSKA NAOBRAZBA
Školsku naobrazbu smatramo temeljnom za razvoj i rast djece i za njihovu budućnost, stoga se trudimo upisati ih u dobre škole, gdje će doista nešto naučiti, kao zalog svoje budućnosti. Poslije im proširujemo znanje kroz različite tečajeve koje provode volonteri. Od adolescenata tražimo veće obaveze u aktivnostima vezanim za kuću i u radionicama (stolarija, krušna peć, održavanje vrta i voćnjaka, čišćenje parka, briga oko životinja...), kako zbog toga da se osjećaju odgovornima u kući, tako i zbog toga da izuče neki zanat koji im može služiti u budućnosti.
SUSRETI S OBITELJIMA
Nemamo namjeru zamijeniti biološku obitelj djeci, nego biti od pomoći. Stoga su za svu djecu koja imaju poznate roditelje ili srodnike organizirani redoviti posjeti. Zajedno sa socijalnim radnicima i osobama zaduženim za zaštitu djece procjenjujemo kada je i je li moguće dijete ponovo smjestiti u njegovu biološku obitelj, kad god postoje prikladni uvjeti i, naravno, ako dijete to želi. Da ne bi zbunili djecu našim ulogama, djeca ne zovu misionare “tata” i “mama” već “stričevi” i “tete”.