ANTONIO
Moje ime je Antonio i dolazim z Hrvatske, a odrastao sam u Njemačkoj. Odrastao sam u okruženju gdje jevijek bilo puno posla, a to je bio dio našeg obiteljskog života. Vjeru sam učio u teoriji, ma da je nismo živjeli u praksi, upravo zbog toga jer je rad bio na prvom mjestu. Međutim, roditelji su mi uvijek pokazivali puno ljubavi, a ja sam uvijek htio ispuniti njihova očekivanja, želio sam postići puno i bio sam ambiciozan. Stoga sam uvijek pokušavao biti dobar u svemu, bilo u školi, sportu ili kod kuće na poslu. Uvijek sam posao povezivao sa stresom i pritiskom, isto kao i u nekim situacijama kod kuće.
Kada sam krenuo u svijet i shvatio da imam puno rana u sebi, a nisam znao kako se nositi sa njima, suočiti se i razgovarati o njima. Počeo sam to nadoknađivati drogom, pićem, izlascima, i sa mnogo posla. To sve mi je polako gušilo savjest i sa vremenom se mnogo toga nakupilo u meni. Budući da sam uvijek nosio puno maski zbog straha koji je dominirao u meni, nikad nisam naučio dublje govoriti o svojim osjećajima i ranama te sam se tako sa vremenom zatvorio. Budući da sam osnovao svoj posao te imao novca, puno sam radio i živio u ekstremima. Primijetio sam da mi ovaj život ne pruža radost i mir, već samoću i tugu. Osjećao sam se prazno iznutra i polako sam gubio želju za životom, život mi je tako prolazio još dosta dugo. Na kraju sam se borio sa panikom te osjećajem srama, da će istina o tome kako se stvarno osjećam izaći na vidjelo. Pao sam u tamu i sjećam se da sam u sebi rekao: “Bože molim te, pomozi mi i oslobodi me od zla!” Putem hodočašća na koje me potaknula moja majka, prvi sam put imao kontakt sa zajednicom i čuo svjedočanstvo. Pronašao sam se u tim svjedočanstvima te su me ista jako dirnula. U meni je rasla volja za promjenom, i želio sam biti poput dječaka koji se ne boji svjedočiti svoj život i živjeti istinu. Bilo mi je teško donijeti ovu odluku i ostaviti sve što sam izgradio iza sebe, te samo uz podršku obitelji i najboljeg prijatelja skupio sam hrabrosti i pridružio se zajednici.
Budući da je moj “anđeo čuvar” bio puno mlađi od mene, nisam vjerovo da mi može pomoći jer sam bio previše ponosan. Kada mi je pokazao što je zajednica, kroz žrtvu, pravo prijateljstvo, sposobnosti da živim istinu, kako da uložim svoje srce u rad i približim se Bogu, osjetio sam da me Bog želi izliječiti kroz ovo mjesto, želi me izvući iz svoje bijede. Isus mi je uvijek pružao ruku, a u mome slučaju bio mi je potreban duboki pad da bih kroz zajednicu prepoznao Božje milosrđe.
U osobnom noćnom klanjanju naučio sam susresti Boga i predati sve ipred Njega, sve svoje rane, svoju patnju, sve dobre stvari. Počeo sam Ga moliti za oproštenje i zahvaljivati Mu za čudo koje je učinio u mom životu. Dao mi je sve što sam trebao u srcu, jer sam Mu po prvi put u životu vjerovao.
Velika razlika između vjere i znanja je povjerenje, sada sam shvatio da je vrijeme da imam povjerenja u Boga i da se u njega mogu pouzdati.
Majku Elviru nikada nisam osobno upoznao i nikada je nisam zagrlio, a kada je otišla u nebo, na sprovodu sam doživio snažan trenutak u kojem sam osjetio njezinu prisutnost i morao sam zaplakati jer sam shvatio da ona točno zna što nam svima treba, a to je ljubav. Osjetio sam to kroz zajednicu. Dirnulo me koliko ljubavi jedna osoba može dati da promijeni toliko ljudi i ujedini ih u ljubavi.
Prije nekog vremena bio sam kod kuće i stvarno sam primijetio da se dogodilo čudo, nakon toliko vremena, konačno sam ponovno osjetio radost i slobodu sa svojom obitelji i ljudima oko sebe jer se više nisam bojao istine. Kao što je majka Elvira rekla: “Moramo naučiti zagrliti našu prošlost.”
Želio bih zahvaliti cijeloj zajednici na povjerenju koje mi je uvijek dala te što mi je pomogla da ponovno pronađem radost u životu. Zahvaljujem Presvetoj Majci Božjoj te na milosti što sam proveo vrijeme ovdje u Međugorju, kako mi ovdje kažemo, mjestu koje je bliže nebu. Hvala svoj braći i sestrama koji su mi rekli istinu i pratili me na mome putu te Cinzii, Marcu, i cijeloj obitelji koja me pratila na ovome putu. Hvala ti, majko Elvira, što si me naučila da je moj život dar!
Iz tame u svjetlo!!