Molitva u zajednici

"TAMO, PRED GOSPODINOM, ZBIVA SE TIHO USKRSNUĆE NAŠIH MLADIĆA I DJEVOJAKA”

Majka Elvira

 KAKO SMO ZAPOČELI S MOLITVOM

Majka Elvira se prisjeća: "Kada smo tek otvorili kuću, nije bilo kapele. Ujutro bismo molili krunicu i psalme u jednoj sobici, dok su se momci budili i odlazili u polje na posao. U početku nismo predlagali molitvu jer smo mislili: “Prihvatimo čovjeka takva kakav je. Čovjek je stvoren na Božju sliku, dakle već je po sebi molitva za nas koji imamo vjeru.“ Ali, nakon nekih mjesec dana iznenadio nas je jedan momak, koji se ustao rano ujutro i umjesto da ode raditi, ušao je u malu neuglednu kapelu i sjeo pokraj mene, zapitavši me: “Što radite?”

Odgovorila sam: “Molimo.” On će: “Mogu li vam se pridružiti?” Upravo smo molili psalam te je i on pročitao jedan stih. Sljedećeg dana pridružio nam se još jedan, potom još jedan, pa još jedan. Nakon tjedan dana svi su bili s nama u kapeli. Tada sam shvatila: mladi ne traže samo prenoćište i hranu, nego su željni upoznati Boga... Događalo bi se da bi me neki ljudi ismijavali, govoreći da želim spasiti izgubljene mlade sa Zdravo Marijom, da nema smisla predlagati molitvu, a iznad svega da to nije korektno. Prihvatila bih to što su mi govorili i ne bih se ljutila, ali sam slijedila ono što sam osjećala duboko u srcu.

Kada bi mi rekli: “Na prvom mjestu je čovjek i njegova sloboda, tek onda Bog”, ja bih u sebi mislila: „Ma kako čovjek može biti bez Boga? Mladi su sami tražili da ga susretnu i upoznaju.“ Započeli smo zajedno moliti jer sam željela da dožive vjeru ne kao puku teoriju nego kao susret koji ti mijenja život, zbog čega se osjećaš dobro sa samim sobom i sa drugima. Mladi mole na jednostavan i konkretan način. Često mi kažu: “Kada molim, bolje se osjećam“. Tako je! Kada moliš, mijenjaš se a da i ne opažaš. Ako si bio sklon ljutnji, polako postaješ sve smireniji. Govorim o mladima, ali isto vrijedi i za mene: što više molim, strpljivija sam, imam više suosjećanja, u meni je više Božjeg milosrđa. Tko dobro moli, dobro živi! Molitva je hrana koja ti mijenja život i odgovor na tvoje najintimnije želje. O učincima molitve razmišljam već godinama.

Predložila sam jU mladima jer sam se prva osjetila preobraženo pred Isusovom prisutnošću. U mome životu, kada sam već bila časna sestra, poziv da se posvetim mladima zbio se pred euharistijom. Tu sam počela osjećati duboku bol mnogih mladih na ulici, osluškivati vapaj njihove osamljenosti koji mi je parao srce. Što sam mogla za njih učiniti? Niti jedna tableta ne daruje radost i mir srcu. Zbog ljubavi i poštovanja koja sam osjećala prema njima, nisam ih željela ni s čim obmanjivati.

Ponudila sam im ono što je meni pomoglo, vraćajući mi pouzdanje i nadu: snagu Božjeg milosrđa i euharistijske molitve. Pokazala sam im put koji je mene spasio, koji mi je puno puta vratio dostojanstvo, snagu, hrabrost, ustrajnost, mir, radost i zanos. Taj put se sastoji od pouzdanog spuštanja na koljena pred Isusom u euharistiji. On tada može ponovo udahnuti život u nas i dati nam snage za ići dalje. Tamo, pred Gospodinom, zbiva se tiho uskrsnuće u srcima naših momaka i djevojaka”.