Prijateljstvo |
"PRIJATELJSTVO SE IZGRAĐUJE KROZ MALE, SKORO NEVIDLJIVE KORAKE" Majka Elvira |
PRUŽI MI RUKU, KAO BRATU BRAT
Međusobna podjela, prijateljstvo, istina i zahvalnost stupovi su Cenacola. Kada jedan mladić ili djevojka uđu povjerimo ih “Anđelu čuvaru”: osobi koja je već neko vrijeme u bratstvu, napravila je već prve korake i spremna je pomoći novopridošlom članu puput starijeg brata ili sestre. Anđeo čuvar postaje tako prijatelj i pomoćnik pri prvim koracima, zaštitnik u trenucima kada zlo nahrupi, onaj koji mirno i strpljivo prihvaća prve pobune i poteškoće. To je stariji brat ili sestra koji su spremni pružiti ruku u bilo koje doba dana ili noći, osobe koje postaje konkretan znak ljubavi koju Zajednica ima za svakog novog člana. Katkad anđeo čuvar može biti i dosadan jer imaš osjećaj da ti ograničava slobodu, no polako otkrivaš da te on zapravo priprema za pravu slobodu, dok si još slab, krhak i izložen kušnjama negativnih sjećanja i obmanama zla. “Čuvati” i „biti čuvan“ dva su temeljna odnosa na kojima se temelji ljudski život: potreba da budemo voljeni i da volimo. Tko uđe u Zajednicu ima potrebu biti voljen, praćen i štićen kako bi i sam postao sposoban voljeti, brinuti se i štititi novopristiglu, još uvijek krhku braću i sestre. Od “biti čuvan” do “čuvara”, od voljenog do onoga tko izabire ljubiti prostire se put vjere kojim zajedno hodimo svakog dana ispočetka. Mladi tako otkrivaju da pravo ozdravljenje nije samo prestati se drogirati, ne činiti zlo, nego da je smisao puta u Zajednici naučiti ljubiti, živjeti u zajedništvu i odlučivati se za dobro.