Zajednica Cenacolo

Zovem se Carlos, Meksikanac sam i već nekoliko godina živim u Zajednici. Uvijek zahvaljujem Bogu na tom velikom daru što ga živim danas: što mogu živjeti život bez da ga trošim uzalud. I to što pišem ovo svjedočanstvo je rezultat Božje milosti. Shvaćam da me Bog uvijek podržavao, i u prošlosti: i tada mi je pokazivao da je moj put bio pogrešan, bez da se umarao da mi to i pokaže, otkrivajući mi da je istinski život negdje drugdje. Od najranijh godina mog života sjećam se stvari koje su mi škodile: problemi u kući, nepravde koje nisam mogao prihvatiti... Sve to dovelo je do toga da se pobunim najprije u kući, potom u školi, a onda i u Crkvi. Počeo sam živjeti u laži, krasti doma i vani s prijateljima, a sve to doprinijelo je da padnem sve niže, sa željom da pobjegnem od stvarnosti. Od malena mi je bilo normalno vidjeti da netko konzumira alkohol u mojoj obitelji i tako mi nije bilo teško započeti piti skrivećki, već kao desetogodišnjaku. Potom sam prešao s alkohola na drogu, živeći trenutke lažne sreće koji nisu dugo trajali. Zahvaljujući Bogu i njegovoj pomoći mimoišle su me mnoge opasnosti, a nisam nikad imao hrabrosti oduzeti si život.
U to vrijeme sam se bio zatvorio tako jako u sebe da više nisam htio razgovarati sa svojim ocem i sa svojom majkom, koja mi je bila samo ispušni ventil za moju negativnost. Prema svom bratu sam se odnosio kao da ne postoji, a tako i prema sestrama. U tom mojem krivom načinu življenja izgubio sam poštovanje prema svima i opravdavao se upirući prstom u druge. Nesiguran i pun strahova skrivao sam svoj unutarnji svijet opijajući se i drogirajući se. Danas mogu reći da sam već tada dobro znao da je sve to što živim jedna velika iluzija. U svem tom očaju tražio sam istinski smisao života. Zahvaljujući Bogu dogodilo se čudo: našavši Zajednicu našao sam Gospodina. Ova velika obitelj u kojoj danas živim uistinu me fascinira. Poslije prvog perioda navikavanja osjetio sam se kao doma. Na prirodan i jednostavan način pronašao sam istinske vrijednosti života. Prepoznajem da su mnoge stvari koje danas radim upravo one koje su mi se sviđale još od kad sam bio mali, na primjer graditi ili raditi u polju, jer sam uvijek imao kreativan duh u poslu. Iskreno prijateljstvo i iskrenost općenito, stvari koje nikad nisam prakticirao u prošlosti, danas su dio moje svakodnevnice. Sretan sam jer danas u Zajednici mogu ostvariti svoj san: biti dio obitelji koja živi dobro, imati puno braće i sestara i biti 'otac' momcima s kojim živim i koje osjećam da volim kao prijatelje i kao sinove. Zahvaljujem jako Zajednici za povjerenje koje mi je dala. Slijediti volju Božju za mene je danas temelj mog života i to me preobražava i mijenja mi srce. U životu sam puno puta negirao Boga, ali danas ne mogu a da ne vidim njegovu milost koja me iz dana u dan ući važnosti oprosta. Danas znam da je ljubav Božja – koja je Isus – jedna beskonačna ljubav. Čudo mog života je ta punina koju živim u srcu i zahvaljujem Bogu na mogućnosti da ju živim.