42. godina Zajednice Cenacolo

 

Matična Kuća, Saluzzo, 16. srpnja 2025

 
aU srijedu ujutro svi smo se sastali ispred Casa Madre kako bismo proslavili 42. obljetnicu Zajednice Cenacolo, što se ove godine nije dogodilo u danima Slavlja Života. Sudjelovali su mladići, djevojke, časne sestre, svećenici, uključujući don Vittoria, obitelji i neki prijatelji Zajednice. Kip Gospe hodočasnice iz Fatime bio je prisutan kao izniman gost i ove je godine sudjelovao na Festivalu Života. Nekoliko dana nakon proslave, kip je prvo odveden u zatvor Saluzzo, a zatim u Pagno, u kuću Formazione. Najprije smo izmolili krunicu, a zatim smo proslavili svetu misu za vrijeme koje su nam se obratili otac Stefano i sestra Aurelija.
 
c
Majka nam je uvijek prepričavala kada su došli, da su bila samo vrata i da su, otvarajući vrata, među dračom i trnjem i zapuštenošću, njene oči ugledale ovu malu Gospu i srce joj se radovalo i udahnulo mira jer je Marija već bila tu i čekala nas, da nam otvori vrata, da s nama započne ovu lijepu priču. Ova Gospa je ista ona koja je bila tamo prije 42 godine. Ova Gospa je postavljena iznad vrata jer je Marija vrata neba i kroz njih je Bog sišao na Zemlju i kroz njih nas Bog vodi u nebo. Njoj se povjeravamo zahvaljujući joj na ovom daru. Gdje bismo bili danas da se Elvira, Aurelija i Nives nisu popele na ovo brdo, hrabre žene, da započnu avanturu za koju nisu ni znale, ali kojoj su u srcu željele reći „da“, jer su osjećale da je to priča o Bogu, ne samo o njima, da započinje nešto lijepo što je Bog već godinama stavio u srce majke Elvire. Zato zahvalimo danas pred ovom Gospom za sve živote koji su prošli kroz Zajednicu u ove 42 godine i zahvalimo Mariji jer će na ovom brdu mnogi prije i poslije nas doživjeti prisutnost Boga koji preporađa srca.”
                                                                                                                                                              Otac Stefano                                                                                                                                                                            
b

"Prije svega osjećam izreći veliku zahvalnost jer mi srce tuče, pomisliti da smo se prije 42 godine popeli ovim stubama i to je tako velika stvar. Što je Gospodin učinio? Kad pomislim da smo bili 3 žene i dva mladićaBrunino i Giuseppe. Gospodin me je doveo ovamo, veliki beskrajni dar njegovog milosrđa jer ja nikad ne bih topomislila. Bila sam s djecom, bilo mi je dobro. Ali Gospodin me pozvao da učinim drugačije korake. U to vrijeme bilo je mnogo mladih ljudi koji su uzimali drogu, mnogo očajnih ljudi, očajnih roditelja i ja sam reklada“ Majci Elviri, znajući da ona želi učiniti nešto za mlade ljude i kada smo stigli ovdje, poglavari su imali svoje ruke u kosi, sve je bilo tako oronulo. Bila je tu Gospa koja nas je očekivala i majka Elvira je osjećala da je u Božjoj volji i utroba joj je zatitrala. Vidjela je da dolazi puno mladih ljudi svih nacionalnosti oni i danas dolaze.Gospodin je započeo skupa sa Majkom Elvirom e još uvijek čini zato jer je Gospodin vjeran. Naša snaga, naša jasnoća, naša stijena nisu niti stvari niti ljudi. On je taj koji je to učinio. Tako nešto nisam mogla ni zamisliti. Rekla sam svoje malo da ne shvaćajući ništa. I sretna sam što sam došla i što sam s njom provela mnogo godina, što sam udahnula sve ono što mi je prenijela. Naime, žena prepuštena Bogu, puna povjerenja, rekla mi je: «Pokrenula sam izazov Bogu: pokaži svojoj djeci da si otac i majka i opskrbi nas, a ja ću učiniti što tražiš od mene!». I tako je i bilo, On se uvijek za sve pobrinuo po svetom Josipu. Ovo je brdo čuda, i danas, uvijek je bilo. Prije svega, čudo ste vi, njegova najdraža djeca. Kada je govorila o mladićima majka Elvira bi svjetlila. Koliko sam stvari naučila od vas, pažnje, nježnost, gostoprimstvo! Od onih prvih ali i sada kada ste dobri. Dopustite da se dobrota u vama očituje. Kako sam zahvalna Gospodinu što sam bila ovdje u tim prvim danima, ali čak i sada, čak i ako je na nebu, osjećam njezinu vrlo snažnu prisutnost koja djeluje. Prije nekoliko dana završili smo Festival života. Željela je zahvaliti Bogu za naš život i zato što nam je dao uskrsli život. Zaista sam osjetila djelovanje Duha Svetoga, osjetila sam prisutnost Gospe i Majke Elvire. Želim zahvaliti Gospodinu koji je toliko djelovao u vama na toliko načina ovih dana. Želim zahvaliti svakome od vas. Isus i Gospa s Neba bit će jako, jako sretni zbog ovoga što ste učinili."

                                                                                                                                                                Sestra Aurelija

 

Na kraju je don Stefano dao poseban blagoslov don Massimu i don Micheleu jer je na ovaj datum bilo njihovo svećeničko ređenje.

Hvala ti Gospodine za ovaj lijepi dar života u Zajednici koji si nam dao, cijelu Zajednicu Cenacolo i sve ljude koji su uključeni u ovo djelo ljubavi povjeravamo Blaženoj Djevici od Gore Karmela.