Obnova zaruka
Vrbovec, 21. srpnja 2024.
“Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu.” Ef 2,13
Međusobno poštivanje između žene i muža je ono prvo čime se dijete napaja. Tokom ručka “mladenci” su imali trenutak kratkog svjedočanstva nakon čega smo ovo druženje zaključili zahvalom Gospodinu za sve što smo mogli s njima proživjeti. Od srca čestitamo Adriani i Michalu na ustrajnosti tokom njihova puta, želimo im da budu spremni riskirati za ljubav, na dobro prije svega njihova sina Adama koji je danas doživio jedno novo rođenje njihove obitelji. Zahvaljujemo svim djevojkama i dečkima na trudu koji su posvetili za pripreme te zahvaljujemo dragome Bogu što nam je pokazao da se ustrajnim putem može doći do onog željenog i potrebitog. Obitelj predajemo u Gospine ruke te molimo za zagovor naše Majke Elvire, sa zahvalnošću što nas je naučila vrijednost molitve u braku te da Bogu ništa nije nemoguće.
Zovem se Adriana, u Zajednici sam dvije godine. Ušla sam sa sinom da pratim svoga muža na njegovom putu prema svijetlu a zapravo sam spoznala koliko sam i ja potrebna svijetla. Bili smo odvojeni tri godine i vidim koliko nam je ovaj put pomogao da se izgradimo neovisno jedno o drugome. Mome mužu kao muškarcu i meni kao ženi. Zahvaljujući Zajednici smo obnovili zavjete braka. Puno me je dotaklo, kako su nam svi, dečki, cure, obitelj… pomogli proživjeti ovaj dan na jedan dubok i radostan način. Svi su se trudili oko praktičnih priprema kako bi nama ostalo više vremena za molitvu i tišinu. Moje je srce plesalo kada sam vidjela trud sestara i braće. Zahvalna sam da je došao don Andrea, za kojeg osjećam da nam je blizu na našem putu. Iz njegova propovjedi me dotaknulo koliko je važno ne zatvarati se i napraviti korak prema bližnjemu. Isto tako imati povjerenja u Boga a ne u vlastite snage. I zato želim dati više prostora Duhu Svetome da nas vodi putem njegove ljubavi. Hvala
Prvo želim zahvaliti dragom Bogu jer nas u trenutku pada koji je izgledao kao potpuno uništenje, nije napustio nego nas je uzeo za ruke i doveo (ili ispravnije vratio) u Zajednicu da napravimo put i tako stignemo do trenutka obnove bračnih zavjeta kako bismo nastavili život kao jedna obitelj koja na prvom mjestu ima Boga. Obnova je bila dirljiva. Počevši od pripreme ambijenta, hrane, torte, zbora… i povrh svega braća i sestre koji su živjeli ovaj trenutak sa nama. Bilo je to jedno lijepo slavlje koje vjerujem da se nastavlja svaki dan sa Bogom. Hvala, Michal