ZORAN
Pozdrav svima, zovem se Zoran i dolazim iz Splita. Sretan sam što vam mogu posvjedočiti svoj novi život. Dolazim iz obitelji u kojoj mi nije falilo nista. Roditelji su mi uvijek bili blizu i dvije starije sestre s kojima sam imao dobar odnos. Uobitelji je samo majka išla u crkvu i pokušavala me privući sa sobom. Jedno vrijeme sam išao, no poslije sam izgubio vjeru te se udaljio. Od malih nogu sam trenirao nogomet i obožavam ga. Po početka srednje škole sve je išlo svojim tokom i u školi sam se trudio. Kada je krenula srednja škola pojavila su se i druga društva, a ja sam se htio uklopiti. Već sam tu zaživio svoje strahove i nesigurnosti od odbačenosti i neprihvaćanja među drugima tako da kada se pojavila “trava” odlučio sam probati da se osjetim važan među drugima. Bilo me strah što će drugi misliti pa sam se prepustio. Od toga je sve nekako i krenulo, već nakon par mjeseci htio sam probati nešto novo i onda sam počeo s težim drogama. Stalno sam se zavaravao da imam kontrolu nad sobom, no tonuo sam sve dublje. U početku je bilo jednom tjedno, ali poslije je postala glavna stvar u danu. Prestao sam trenirati nogomet i bilo je više vremena za izlaske. Postao sam lažan, a ponajviše sa svojom obitelji koja na početku nije znala da se drogiram. Stavio sam veliku masku i tako sam srednju školu prošao s vrlo dobrim, ali sam istovremeno boravio sve više na ulici i po klubovima.
Droga je ušla u moj život, a s njom sam počeo gubiti kontrolu nad samim sobom. Radio bih sezonske poslove, a kad ne bih imao novaca, krao bih od kuće. Nakon srednje škole počeo sam fakultet od kojeg sam vrlo brzo odustao. Poslije nisam mogao zadržati nijti jedan posao te sam se okrenuo preprodaji droge. Roditelji su počeli shvaćati da nisam dobro. Svađe su bile češće i jednom me majka zagrlila plačući i rekla da želi svog sina nazad jer ovo nije sin kojeg je ona poznavala. To me pogodilo, ali nisam imao snage izaći iz svega. Roditelji su odlučili naći rješenje kako da mi pomognu i tako su čuli za Zajednicu. Kada su mi je predložili rekao sam da meni to nije potrebno i da mogu sam, mada sam znao da ne mogu, ali ponos unutar mene mi nije dao mira. Oni su skupili hrabrost i rekli da ne, takav više ne mogu živjeti sa njima.
To me zaboljelo, ali sam otišao. Bio sam par mjeseci po stanovima nekih prijatelja gdje su mi se izdešavale teške situacije i na kraju sam odlučio da ne želim više živjeti ovako. Našao sam se sam i zavapio Bogu da želim izaći iz ovoga. Bilo mi je teško i radi obitelji koja je patila. Počeli su pripremni razgovori za ulazak. Osjećao sam se da nisam sam u ovome i da ima nade. Radni dani su mi bili teški jer sam shvatio koliko je Zajednica zahtjevna, ali znao sam da nemam drugog izbora. Dodirnulo me to da sam vidio radost u životu momaka te jednostavnost i slobodu koju ja nisam imao. Sve se to odvijalo oko Adventa i bliži se Božić. Tražio sam način da uđem iza Božića. I dalje sam krio da izlazim sa starim društvom tako da sam za Božić pobjegao i izašao na zadnji noćni provod. To mi je bio najgori Božić. Vratio sam se doma i vidio roditelje koji su bili tužni jer ga nismo proveli zajedno.
Tri dana nakon Božića sam ušao u Zajednicu. Na početku mi je bilo teško prihvatiti promjenu. Bio sam pun strahova, osuda i dosta toga mi je smetalo. Teško sam samoga sebe prihvaćao. zašto mi se to dogodilo i na koji način sam morao završiti ovdje. U to vrijeme puno mi je pomogao anđeo čuvar i stariji momci koji su mi bili blizu. Osjećao sam da mi žele dobro te su mi pomogli da činim prve korake i da se dignem nakon padova. Imao sam veliku poteškoću reći istinu bratu oko sebe. Taj strah da kažem ono što mislim i kako će me drugi prihvatiti. To se povuklo još od malih nogu i morao sam puno na tome raditi, Uz pomoć drugih postao sam sve svjesniji koliko sam potrebit te koliko se laž ukorijenila u meni. Nakon šest mjeseci vidio sam roditelje i sestru i bilo me strah kako će to proći. Bio sam zadovoljan kad sam ih vidio sretne i u miru nakon dugo vremena. Osjetio sam koliko i njima Zajednica čini dobro. Priznali smo si neke stvari i dalo mi je snage da nastavim put. Bližio se prvi Božić u Zajednici i bio sam uzbuđen da ga provedem čist i u zdravom okruženju nakon dugo vremena. Volim ovaj blagdan jer je poseban i bilo mi je na srcu postati novom osobom. Dobio sam veliki dar da nastupim na jaslicama u Zagrebu s ostalom braćom. Bio sam u strahu kako će ljudi koji nas gledaju reagirati. Imao sam ulogu anđela koja mi na početku nije bila laka. Puno smo predstava napravili i u meni se počelo buditi nešto.
Osjećao sam na neki način Božju prisutnost u svemu tome i počeo vjerovati da to ima smisla. Usvem tom ambijentu i predstavljanju naše Zajednice pred puno ljudi, zaželio sam biti nova osoba i povjeriti sve do kraja Zajednici. Taj Božić mi je promijenio život te sam shvatio koliko je bitno pustiti Isusa da me vodi. Par mjeseci poslije došao je momenat da sam prebačen u Italiju u Bari što me obradovalo jer sam osjećao da je vrijeme za novi korak. Bilo mi je teško na početku jer nisam poznavao dobro jetik te je bratovština bila jako zahtjevna. Molitva i prijateljstvo su mi davali snage da se borim i vjerovao sam Zajednici u svemu što je stavljala preda mnom. Poslije mi se ukazala prilika da uđem u kuhinju što me obradovalo jer nisam nikada kuhao u svome životu. To mi je bio veliki izazov. Svaki sam dan trčao kako bih stigao sve napraviti na vrijeme i živio sam puno strahova, ali sada vidim koliko mi je ta obaveza pomogla da sazrijem. Nakon skoro dvije godine provedene u Italiji, vraćam se u Hrvatsku u bratstvo u Ugljanima kod Trilja. Puno sam toga dobio kroz svoj put, a pogotovo u Italiji i odlučujem nakon tri godine da ću biti još u Zajednici jer želim prenijeti drugima ono što sam dobio besplatno i to me čini sretnim. Veliki mi je dar raditi pripremne razgovore momcima za ulazak u Zajednicu, a pogotovo onima iz moga grada jer puno vidim sebe u njima kada sam ja ulazio. Sada se opet bliži božićno vrijeme i radost mi je biti ovdje te prenijeti drugima što znači Božić za mene u Zajednici. Zadnjih par mjeseci sam pomogao Tonio koji je bio teško bolestan.
Nisam se nikada prije našao u takvoj situaciji. Puno puta u danu sam se morao odreći samoga sebe da bih mu služio i bio blizu. Vjerujem da ga je Gospa s razlogom dovela opet u Zajednicu da dostojanstveno ode u nebo, Kada nas je napustio, to je bio jedan milostan trenutak. Moja vjera je narasla nakon toga i siguran sam da je otišao u raj.