Prihvaćanje mladih u poteškoćama

 "U mom srcu bili su mladi:
vidjela sam ih “bez pastira”, bez uporišta, poražene,
unatoč silnom blagostanju
i novcu koji su imali, automobilima,
obrazovanju, svemu onom što su u materijalnom smislu mogli poželjeti.
No, ipak, tužni i bez sjaja u očima"

Majka Elvira

ŠKOLA ŽIVOTA
Putovi kojima mladi i osobe u poteškoćama dolaze u Zajednicu različiti su, no svi su označeni patnjom i križem. A teški križ koji mnogi mladi nose u sebi nije samo ovisnost o drogi, već prije svega nesposobnost da vole sebe i svoj život.
Majka Elvira voli definirati zajedničarski put kao “Školu života”, objašnjavajući da ono što Zajednica želi ponuditi osobama koje traže pomoć je da nauče živjeti život sa svim njegovim aspektima: radošću, boli, poteškoćama, prijateljstvom, jednostavnošću, borbom, strahom, hrabrošću, krhkošću.... Zajedničarski put je nastao odozdo, razvijao se korak po korak osluškujući život, slušajući i učeći od samih mladih i njihovih obitelji, preko iskustva i služenja onih koji su svakodnevno “prljali ruke” pružajući pomoć i podršku osobama koje su pristizale, da bi ozdravile i sazrele kao ljudi. Taj je put s vremenom postao izvor nade i spasenja ne samo  mladima koji su bili ovisnici, nego i mnogima s drugačijim životnim iskustvima, no sve ih veže potreba za pronalaženjem odgovora na vlastite patnje i duboka egzistencijalna pitanja.

RAD I MOLITVA
Osobama koje su prihvaćene predložen je put oporavka koji se temelji na jednostavnom, obiteljskom, urednom životu. Besplatno prihvaćanje, pravo prijateljstvo, red, bratska podjela, Ora et Labora – molitva i rad, temelji su na kojima mladi ponovo otkrivaju zajedništvo, poštovanje, red, nadu, dostojanstvo, mir i radost življenja.

UVODNI KOLOKVIJI I PRIHVAT
Od momaka i djevojaka koji su ovisni (droga, alkohol ...), a žele započeti zajedničarski put, traži se da sudjeluju na nekoliko uvodnih kolokvija u centrima za razgovor kako bi ih se upoznalo sa stilom života Zajednice, provjerila njihova istinska želja za promjenom, pripremilo na ulazak u Zajednicu i provjerilo jesu li spremni za takav put. To vrijeme priprema služi među ostalim i da bi se obitelj upoznala s osnovnim načelima puta oporavka njihova djeteta. Oni koji su pod farmakološkom terapijom upućuju se na kontakt sa liječnikom kako bi ga upoznali sa svojom željom da uđu u Zajednicu te dogovorili i proveli proces detoksikacije prije ulaska.Put u Zajednici nije utemeljen na farmakološkoj terapiji ili na psihoterapiji već je put koji se odvija u realnim situacijama, kroz promjenu navika i ponašanja te duhovnu izgradnju, sve u kontekstu zajedničarskog života. Vjerujemo da lijekovi pomažu fizičkom zdravlju, ali, kako kaže Majka Elvira, također smo uvjereni da “niti jedna tableta ne daruje radost življenja niti smisao životu”. Ranjenom čovjeku treba pomoći da otkrije ljepotu života kao Božjeg dara, da bi potom taj život proveo čineći dobro. Nakon uvodnih kolokvija koji se odvijaju na nekoliko lokacija momak/djevojka budu pozvani provesti nekoliko dana od jutra do večeri u bratovštini, da iz prve ruke osjete kako izgleda zajedničarski život. Potom, ako osoba želi i ako ju Zajednica smatra sposobnom, bude prihvaćena.Prihvat je potpuno besplatan: ne plaća se nikakva naknada.Svaka obitelj surađuje preko Grupe roditelja, prema vlastitim mogućnostima i u potpunoj slobodi. Ne prihvaćamo osobe s ozbiljnim psihičkim problemim (shizofrenija, teške mentalne smetnje) jer nismo u mogućnosti pružiti medicinsku i specijalističku pomoć koja im je potrebna. Iskustvo je pokazalo da ritam života u našim kućama nije prikladna pomoć osobama s navedenim problemima.


TRAJANJE PUTA

Vrijeme boravka u Zajednici ovisi o ranama i potrebama osobe te ga svaka osoba određuje prema vlastitoj želji i u dogovoru s vlastitom obitelji. Uobičajeno je da onima koji su godinama živjeli u dubokoj tami i kao posljedicu nose duboke rane bude predložen put od najmanje tri godine. Na putu sazrijevanja i uzajamne pomoći svatko korak po korak sazrijeva u odlukama glede vlastita života, osluškujući i provjeravajući želje koje se postupno rađaju u njegovu srcu. Većina osoba se odluči “vratiti” u svijet, svjesni da vrijednosti koje su pronašli u Zajednici treba čuvati i živjeti cijeloga života.
Neki pak osjete u srcu poziv da ostanu još neko vrijeme besplatno volontirati, pružajući ruku osobama u potrebi koje neprestano pridolaze. Osjećaju u srcu želju da uzvrate: “Ono što sam dobio, želim darovati!”
Majka Elvira često ponavlja mladima da cilj Zajednice nije samo da se “prestanu drogirati”, da “prestanu činiti zlo“, već želimo da nauče voljeti, činiti dobro, da budu svjesni da život doseže svoju puninu samo kroz sebedarje.