Prvi korak prema Stolu Gospodnjem!

f386ebe40b4e58536ddd7710630ea7ab-slaven-hubert.jpg

slaven-hubert.jpg Envie, bratovština "Speranza"

Nedjelja, 1. listopada 2017. godine

„Žetve je mnogo, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“. (Lk 10,2) 

S početkom misionarskog mjeseca, dvojica naše posvećene braće, brat Slaven i brat Hubert, učinili su svoj prvi korak prema velikoj obitelji Crkve, izrekavši svoj "evo me", i time izvršili su čin ređenja u prezbitere. 

Nastavljaju svoj put prema svećeništvu još jednim korakom, izgovarajući svoje javno „da” pred biskupom naše biskupije, mons. Cristianom Bodom i samom Zajednicom, okupljenom za ovu prigodu u bratovštini u Enviama. 

Ovaj zajedničarski dan smo započeli u Saluzzo ispred Casa Madre gdje su se okupile sve muške bratovštine živeći trenutak bratstva, molitve, podjele i igre. Bilo je lijepo susresti toliko braće i podijeliti životne darove ali i svakodnevne teškoće koje nam Gospodin stavlja na put. slaven-e-hubert-5.jpg

Kao i uvijek u posebnim prilikama, uzbuđenje se moglo osjetiti u zraku, ne samo preko truda mnogih uključenih u razne zadatke, nego i iz izraza i osmjeha na licima  mnogih: radost  koju udišete kad se, nakon nekog vremena, ponovo nađete.

U podne nas je ukusni nedjeljni ručak okupio u velikoj blagovaonici bratovštine „Milosrdni Isus” zajedno s braćom Slavenom i Hubertom, nasmijanima i  uzbuđenima zbog važnog koraka koji ih je očekivao za nekoliko sati. Zatim smo otišli za Envie gdje nas je dočekao naš zbor koji nas je pozdravio s pjesmama i plesom. Lijepi trenutak radosti! 

Otac Stefano nam je prije dolaska biskupa objasnio što predstavlja ovaj prvi korak prema svećenstvu; kasnije su brat Slaven i brat Hubert svjedočili Uskrsnuće koje su doživjeli u Zajednici i o pozivu na posvećeni život. Bilo je dirljivo čuti njihovo svjedočenje: Gospodin poziva svakim danom, čak i u teškim vremenima kad ih prevladavamo s Njegovom pomoći. slaven-e-hubert-4.jpg

Dolaskom i dobrodošlicom biskupu započelo je „srce“ današnjeg dana: proslava sv. mise. Mons. Bodo nas je posjetio već nekoliko puta, uvijek je dar da ga možemo ugostiti u našoj zajednici prepoznajući u njemu pastira, i našeg i naše biskupije.

Božja Riječ uvijek govori o našem životu i našem susretu s Gospodinom. Psalam 24, čitan u liturgiji dana, zapravo govori o Gospodinovu pozivu: „Pokaži mi, Gospodine, svoje putove, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda"; jako se ogleda i u svjedočenju Slavena i Huberta. Na kraju propovijedi, mons. Bodo je pozvao je našu braću koja su odgovorila svojim "Evo me".

Nakon mise, još jedan važan trenutak za našu Zajednicu: blagoslov pet mladića i dvije djevojke koji se pripremaju za odlazak prema Latinskoj Americi. Po tradiciji, mjesec listopad započinje misionarskim odlascima tako da smo pozvali Duha Svetoga na ove nove misionare koji idu prema Peruu, Brazilu i Argentini. Zasigurno je i za njih bio veliki dar da zajedno s misionarskim križem mogu primiti i biskupov blagoslov! 

Ovo je istina naše Zajednice: mnogi mladi nanovo rođeni, pripremaju se na služenje svijetu, odgovarajući potvrdnim odgovorom na poziv posvećenog života, braka ili pak misijama! Istina je da je Gospodin u stanju činiti velike stvari, čak i preko života koji su bili uništeni poput naših. Hvala Gospodine Isuse što smo ovaj dan mogli živjeti uskrsnuli, s radošću rođenoj u vjeri! 

Hvala ti Majko Elvira, jer je tvoj bezuvjetni „da” Božjoj ljubavi, rodio i naše „evo me”, naše „da“ životu i Zajednici, znajući da Bogu ništa nije nemoguće!