Sretan sam što mogu posvjedočiti što je Bog učinio u mome životu. Zovem se David, 24 mi je godina i dolazim iz Slovačke. Odrastao sam u lijepoj obitelji: otac, majka, brat, sestra i ja kao najmlađi. U mome djetinjstvu sve išlo kako je trebalo, u školi sam dobro prolazio, doma sam bio poslušan, redovito sam išao u crkvu. Međutim duboko u srcu nikad nisam istinski vjerovao u Boga, a u crkvu sam zapravo išao samo zato jer mi je otac govorio da moram. Roditelji su se trudili da mi ništa materijalno ne nedostaje – uvijek bih dobio sve i odmah. Kad sam imao 12 godina počeo sam se baviti glazbom. Nekako u to vrijeme počelo me biti sramota jer idem u crkvu i jer su moji roditelji vjernici. Uskoro sam i prestao ići. Počeo sam eksperimentirati prvo sa alkoholom a kasnije sa raznim drogama. Roditelji su dosta brzo saznali za moj problem. Nastojali su mi pomoći svim sredstvima, no zapravo su samo pogoršali situaciju. Nakon toga izgubio sam smisao života i počeo živjeti samo za muziku i za drogu. Moj život je postao pakao, počeo sam sve više i više lagati, krasti, izgubio sam povjerenje roditelja i prijatelja. No unatoč svemu što se događalo ja nisam bio svjestan da moram nešto promijeniti – svi su bili krivi, samo ja ne. Moji roditelji nisu uspijevali pronaći način da mi se približe i da mi pomognu sve dok im jedan obiteljski prijatelj koji je ujedno i svećenik nije rekao za Zajednicu Cenacolo. Nakon nekoliko mjeseci opiranja ipak sam ušao. Bio sam ugodno iznenađen sa prijateljskim ponašanjem mog anđela čuvara, no svejedno je bilo jako teško prihvatiti taj novi način života te samoga sebe i svoje slabosti. Nakon par mjeseci nutarnjih previranja digao sam ruke od svega i izašao van iz zajednice. Ubrzo sam počeo osjećati samoću i odbačenost te nisam imao drugog rješenja nego priznati samome sebi da imam problem kojeg sam ne mogu riješiti i da sam potrebit zajednice. Vratio sam se u jednu drugu bratovštinu gdje sam počeo iz početka. U srcu sam osjetio da sam na pravom mjestu. Upoznao sam prave prijatelje u kojima sam vidio da mi zaista žele dobro. Prihvatio sam zajednicu i bio sam uvjeren da je sve ono što se stavi ispred mene za moje dobro. Sada nakon nekoliko godina života u zajednici iskreno mogu reći da sam istinski sretan i da se osjećam kao novi čovjek. Također znam da ništa nije bilo slučajno nego da je sve bila Božja volja jer me izabrao da budem dio ove velike zajednice u kojoj sam otkrio i svoju zaštitnicu Svetu Ritu koja me i dan danas prati. Sada znam da Bog uistinu postoji i da vjerujem u njega! Hvala cijeloj zajednici i Majci Elviri za sve što je učinila za nas.