 |
Luka |
|
|
Ja sam mali Luka, od samo dva metra! U mom životu još od rođenja je bio potpuni nered. Rođen sam u Genovi, odrastao u Hrvatskoj. U kući nikad nije bilo mira jer je otac bio žrtva alkohola. Uz to sam odrastao u sredini gdje sam imao poteškoće s jezikom i različitom kulturom.
U dosta siromašnoj i mnogobrojnoj obitelji s braćom i sestrama, nikada se u potpunosti nisam osjećao dio obitelji. Radio sam sve ono što su drugi htjeli, tako da bih bio prihvaćen. Nisam se mogao prihvatiti i imao sam osjećaj da ne pripadam ovome svijetu, jer sam ga doživljavao i vidio okrutnog i bez milosrđa.
Bio sam agresivan
Bio sam agresivan, iako to nisam želio i to me najviše pogađalo. Kao vrlo osjećajno dijete morao sam potom pronaći vlastite mehanizme za preživjeti u tvrdoj okolini u Hrvatskoj. Počeo sam piti, a onda je izbio rat i otišao sam u gardu. Moje je srce postajalo sve tvrđe, kako prema meni samom, tako i prema mome ocu i cijelome svijetu.
Iako sam odrastao u kršćanskoj obitelji, išao nedjeljom na misu, nikada mi nitko nije mogao objasniti tko je to Isus Krist?
Nisam ništa razumio i kroz život sam prolazio s pitanjima i velikom žeđi u srcu. Radio sam na brodu, plovio punih 16 godina, odlično zarađivao i prošao sve užitke ovoga svijeta, a najviše grijeh bludnosti koji me najviše ranjavao i gasio život u meni. U meni je bio veliki ponor. Sve ono što sam kao dijete mrzio, sada me privlačilo i uživao sam sve poroke: alkohol, droge, bio sklon tučnjavama.
Nikada u srcu nisam osjećao mir. Bio je to samo strah koji nisam pokazivao. Živio sam kako su drugi htjeli. U 36-oj godini mog života, nakon smrti moga oca, s kojim sam cijeli život proveo u doslovnim “ratovima”, doživio sam duboko obraćenje koje je u potpunosti promijenilo moj život. Osjetio sam jednu veliku ljubav, koja me prožima još i danas.
Nakon jedne temeljite, duboke ispovijedi potpuno sam promijenio kurs i rutu života. Ostavio sam sve iza sebe, posao u Italiji, prijatelje i sve materijalne stvari i sva dobra koja su mi davala privid lažne sigurnosti. Posebno je tome zaokretu doprinijela i jedna simbolična razglednica koju sam kupio negdje u Americi, a na kojoj je bio prikazan prizor Krista kako drži i grli mornara.
Vratio sam se u Hrvatsku sa žarkom željom u srcu da slijedim Krista! Uz dosta nesuglasica i nerazumijevanja okoline i obitelji da idem u Cenacolo, ipak sam to u svome srcu čvrsto odlučio. Iako je na početku bilo puno poteškoća u zajednici, jer sam morao prihvatiti istinu o sebi i umrijeti sebi kako bih se oslobodio i ponovno rodio, doživio sam jako puno lijepih stvari i trenutaka koje nisam nikada do tada osjetio.
Maske padaju
Osobito tu veliku ljubav i otkrivanje dan za danom tko sam i što sam, čiji sam i sve divne darove koje mi je dragi Bog darovao. Tako su malo pomalo padali zidovi i maske i kroz godine što su prolazile moje je srce sve više postajalo od mesa i počelo kucati za bližnjega.
Prije nisam u bližnjima mogao prepoznati Boga i to mi je bila velika poteškoća. Nakon nekoliko godina u zajednici na svome putu imao sam dar da se mogu približiti sve više našoj Majci Mariji. Onoj koja me blago i sve više odgajala u ljubavi. U našim bratovštinama u Fatimi i Međugorju, dvjema Marijanskim kućama.
Kroz zajednicu sam dobio puno prekrasnih darova, prijateljstvo bez interesa braće i sestara, Istinu o sebi i jedan od najvećih darova - dar oprosta. Nisam u životu znao oprostiti - ocu, samome sebi ni drugima. Darovi strpljenja, poslušnosti i vjere su mi sve više i više rasli i to je ono najljepše. Tako me Gospodin sve više darivao osobito kroz noćna klanjanja pred Presvetim sa svojom braćom i sestrama.
Od prvog sam dana imao žarku želju se posvetiti i postati redovnik, sve kušnje kroz koje sam prolazio nisu uzdrmale tu moju želju. Zajednica me je providonosno poslala da obavim jednu uslugu u kuću majke Terezije u Zagrebu gdje sam se od prvog trenutka osjećao kao kod kuće i kroz radost časnih sestara i njihovu ljubav prema bližnjima, otkrio sam u sebi još više onu žeđ za Isusom Kristom u svim ljudima. Uz blagoslov zajednice našao sam svoje mjesto u Misionarima ljubavi Majke Terezije i nedavno započeo svoj put i potpuno predanja Gospodinu i njegovoj velikoj ljubavi.
Hvala obitelji Cenacolo u kojoj sam otkrio tko sam i preko koje sam otkrio svoju misiju u svome životu: Tražiti i ljubiti Krista u svakom čovjeku!
Ali prije svega sam trebao naučiti i cijeniti tu ljubav u vlastitoj obitelji, koja se cijeli život žrtvovala za mene i koja mi je davala toliko ljubavi i pažnje, koju ja nisam ponekad znao dovoljno cijeniti ni prepoznati i koju sigurno nisam zaslužio svojim životom. Zahvalan sam dragom Bogu za dar moje obitelji, jer zahvaljujući njima i njihovoj prisutnosti u mome životu, danas sam ono što jesam - ispunjen čovjek.
Želim zahvaliti našoj majci Elviri, sestri Aureliji, don Stefanu i svim svećenicima, braći i sestrama i obiteljima u zajednici koje ću uvijek radosno nositi u srcu i molitvama.