Prijateljstvo

 "PRIJATELJSTVO SE IZGRAĐUJE KROZ MALE KORAKE, KATKAD SKORO NEVIDLJVE, ALI KOJI DONOSE RADOST SRCU.”"

Majka Elvira

POVJERENJE U BOŽANSKU PROVIDNOST

Međusobna podjela, prijateljstvo, istina i zahvalnost stupovi su Cenacola. Kada jedan momak uđe, mi ga povjerimo “anđelu čuvaru”: jednom momku koji je također na putu uskrsnuća, koji je već prevladao prve poteškoće i spreman je brinuti se o novome momku koji ulazi “u komadima”.  Anđeo čuvar, koji prati u korak posljednjeg koji je ušao, postaje tako prijatelj i pomoćnik u prvim teškim koracima, zaštitnik u trenucima kada zlo nahrupi, onaj koji mirno i strpljivo prihvaća prve pobune i poteškoće. To je stariji brat spreman pružiti ruku u bilo koje doba dana ili noći, brat koji postaje konkretan znak ljubavi koji Zajednica ima za svakog momka koji dođe. Katkad anđeo čuvar može biti i dosadan jer imaš osjećaj da ti ograničava slobodu, no polako otkrivaš da te on zapravo priprema za pravu slobodu, dok si još slab, krhak i izložen kušnjama negativnih sjećanja i obmanama zla.

“Čuvati” i „biti čuvan“ dva su temeljna odnosa na kojima se temelji ljudski život: potreba da budemo voljeni i da volimo. Tko uđe u Zajednicu ima potrebu biti voljen, praćen i štićen kako bi poslije sam postao sposoban voljeti, brinuti se i štititi novopristiglu, još uvijek krhku braću. Od “biti čuvan” do “čuvara”, od voljenog do onoga tko izabire ljubiti prostire se put kršćanske vjere kojim zajedno hodimo svakog dana ispočetka. Mladi tako otkrivaju da pravo ozdravljenje nije samo prestati se drogirati, ne činiti više zlo, nego da je smisao puta u Zajednici naučiti ljubiti, služiti i živjeti u dobru.