 |
Uzor u Mariji |
|
|
Prvu subotu u listopadu krenuli smo na „hodočašće“ u srce Zajednice. Ta ideja rodila se u srcu nekolicine žena, supruga koje prate Zajednicu, i nas, djevojaka iz Zajednice, a hrabrili su nas i naši svećenici. Kao što to uvijek biva, svaka dobra ideja u Zajednici mora biti potkrijepljena molitvom, a potvrda Duha Svetoga obično dolazi na vrlo jasan i konkretan način: jednostavno se sve, bez puno buke i naprezanja, posloži. Tada „zeleno svjetlo“ otvori put i shvatiš „to je to“. Bogu hvala na Providnosti jer susreti žena: supruga, prijateljica Zajednice i sestara u Hrvatskoj traju već osam godina!
Na put smo krenuli jednim kombijem rano ujutro u dobrom raspoloženju i uz molitvu krunice. , krenule u ovu avanturu! U Pagno, našu Kuću Formacije, stigli smo kasno popodne. Pred ulazom su nas dočekale Mara i nekolicina časnih sestara; naravno, sa šarenim vrpcama pjevajući na hrvatskom „Dobrodošli!“. (Kojeg li veselja) Ponudile su nam „zajedničarsku“ užinu a onda nas provele kroz kuću. Poseban trenutak dogodio se u kapelici, gd je je s. Jennifer molila nad svakom, dajući tako do znanja koliko je svaka posebna, jedinstvena i potrebna Božje ljubavi. Bilo je vrlo očito kako su sada sestre produžena ruka majke Elvire, koja je preko njih itekako prisutna!!! Potom su časne sestre otplesale „Cristo e' la nostra liberta'“ („Krist je naša sloboda“) i time nas razveselile.
Krenuli smo u Saluzzo, gdje smo bile smještene. Stići na vrh tog brežuljka, gdje je prije 35 godina počela ova posebna priča, bio je pravi doživljaj, posebno za one koji su bili prvi put. Vidjele smo kapelicu u kojoj je sestra Elvira provela tolike sate, posebno noćne, pred Euharistijskim Isusom, kojem je povjeravala naše brojne životne priče. Pozdravili smo s. Aureliju te joj predali, kao i ostalim sestrama, mali znak pažnje: domaće proizvode koje smo zajedno pripremile na čemu su bile posebno zahvalne. 
Navečer smo sudjelovali u „Night in Christ“, noći provedenoj zajedno s Kristom, koja se odvija svake prve subote u mjesecu. Bilo je puno mladih. Tu smo uz pjesmu i ples zajedno slavili Gospodina.
Ovaj mjesec listopad je misionarski mjesec, pa smo pogledali kratki film koji su nam poslali naši misionari iz dalekih nam bratovština. Lijepo je bilo vidjeti i slike od zadnje otvorene kuće, u Paragvaju, koja je otvorena tek prije nekoliko dana! Izmolili smo svi zajedno „misionarsku“ krunicu: svako otajstvo za jedan kontinent. Zdravo Marija se molila na toliko jezika. Neke od njih nismo znali ni prepoznati. Doživjeli smo pravo zajedništvo u Kristu! Zatim smo slavili Sv. Misu, koju je predvodio naš don Andrea.
U nedjelju smo se sastali opet u Enviama da bismo, zajedno sa suprugama, sestrama i prijateljicama Zajednice, prisustvovali susretu pod nazivom „Donna, chi sei“ - 'Ženo, tko si'. Na klanjanju smo slušali Elvirin nagovor o radu kao daru. Svaka se zapitala u što ili na što troši svoju snagu te kako proživljava vlastiti rad; koliko radi s ljubavlju i koliko smo zaista sudionice stvarnosti u kojoj se nalazimo. Kroz nakane se osjetilo snažno zajedništvo. Na Sv. Misi don Andrea je govorio o različitosti između muškarca i žene te kako se te različitosti nadopunjuju. Govorio je o lijenosti te kako jedna žena nikako ne bi smjela biti lijena. Stavio je naglasak na „put“ i „hod u vjeri“, spominjući se Sv. Male Terezije, koja je čineći vrlo male i svakidašnje stvari, preko svog „Malog puta“, postala naučiteljicom Crkve! Nakon zajedničkog ručka, imale smo „podjelu“, gdje su neke od sestara iznijele ono što žive na zadanu temu. Uistinu obogaćuje čuti drugoga jer na taj način bolje vidimo ono što sami proživljavamo!
Hvala Providnosti na ovome iznimnom daru, daru duhovne obnove u samom srcu Zajednice. Molimo Gospodina da se i u Hrvatskoj ovi susreti učvrste u Duhu te da zajedno, ozbiljno, ali i vedro, koračamo prema Gospodinu!
NEKOLIKO DOJMOVA
Katarina
Dojmila me dobrodošlica sestara u Pagnu i sreća koja sjaji iz njihovih očiju. Trnci su me proželi dok sam ulazila u kuću gdje živi za nas iz Zajednice sveta žena. Polaganje ruku s. Jennifer na nas, u kapelici u kojoj je molila i sama s. Elvira, prelomilo je nešto u meni. Ne mogu opisati koliko snažno se osjetio Duh Sveti. Zahvaljujem od srca svima.
Kristina
Hvala Zajednici što me pozvala na ovaj plodonosan susret. S obzirom da sam bila spriječena ići na „Slavlje života“ ovoga ljeta, moje oduševljenje ovim putovanjem još je veće jer mi je pružena prilika osjetiti „srce“ Zajednice na jedan intimniji i dublji način. Odlazak u Pagno ću pamtiti cijeli život jer biti tako blizu Majke Elvire u kući koja odiše njenom prisutnošću je Božji dar. Blagoslov i molitva s. Jennifer nada mnom učinili su da mi suze nekontrolirano teku dok mi se srce otvara i prepušta Duhu Svetom. On uzima na sebe sve moje boli, tuge i brige, učvršćujući moju vjeru. To me ispunilo i osnažilo za daljnje pobjede. Moja nakana na ovakvim posebnim hodočašćima je uvijek ista: za moga brata Ivana, koji je i razlog moga upoznavanja i približavanja Zajednici. No ovog puta sam shvatila da to baš nema nikakve veze s njim jer sam ja ta kojoj je potrebna Zajednica, kojoj treba duhovnost kako bi neprestano mogla ispitivati svoju nutrinu. Zajednica me uči strpljivosti, iskrenosti, poniznosti, onome na što prije nisam obraćala pozornost. Promatranje vlastite nutrine, u kojoj ponekad nailazim na strahove i sumnje, čini me u vjeri snažnijom i jačom.
Irena
Ovaj susret za mene je bio velika radost i blagoslov. Čim se otvorila mogućnost za sudjelovanje, u srcu sam osjetila onaj „Eccomi“ (EVO ME!). Na susret sam krenula otvorena srca i vratila se ispunjena mirom, radošću i ljubavlju. Posebno dirljivo mi je bilo u Kući formacije, u Pagnu, gdje sam osjetila Božji dodir. Imala sam vremena pogledati u svoju nutrinu i vidjela sam još uvijek puno tame i rana koje nosim. Ali Gospodin je velik! Kad otvoriš srce i iskreno zavapiš, On daje. Prvoga sam dana uvidjela da imam ranjeno srce, no drugi dan, na euharistijskom klanjanju sa ženama, sestrama te prijateljicama Zajednice, osjetila sam veliko svjetlo i novo, čisto srce koje mi Gospodin daje. Znati da te netko voli i prihvaća onakvog kakav jesi sa svim ranama i manama pomaže mi prihvaćati ljude oko sebe. Dar smo jedni drugima baš takvi nesavršeni, a opet posebni i dragocjeni. Kateheza Majke Elvire potaknula me na razmišljanje kako ja radim svoj posao, kakav je moj „Evo me!“, koliko sam na marljiva u poslu, u obitelji, prema prijateljima, prema potrebitima. Koliko je tu ljubavi, a koliko moje sebičnosti? Vjerujem da ću nakon ovog susreta biti veće svjetlo svojoj obitelji i ljudima koje susrećem i da ću sve što činim raditi s više ljubavi. Bogu hvala na svim milostima ovog susreta. Nakon 16 godina poznavanja Zajednice ovaj me susret jako dirnuo i moje je srce ovaj put bilo stvarno otvoreno!
Nikolina
Ono što sam proživjela zadnjih dana veliko je bogatstvo i ne stane u par rečenica. Ova prva subota u mjesecu bila je ispunjena radošću, suzama, plesom.. . Nakon blagoslova u kapelici u Pagnu, časne sestre su nas iznenadile plesom koji su priredile za nas. Dok smo molile pred Presvetim, osjetila sam snažnu prisutnost Duha Svetoga. Navečer smo sudjelovale na „Night in Christ“, gdje smo radosno plesale i pjesmama zahvaljivale na svim darovima koje dobivamo kroz Zajednicu te na onima koje smo oduvijek imale, a nismo ih prepoznale. U nedjelju smo u Enviama molile krunicu hodajući, sudjelovale na klanjanju pred Presvetim te slavili Sv. Misu nakon čega smo izmijenile iskustva. Klanjanje uz katehezu Majke Elvire pomoglo mi je da u pravom svjetlu vidim svoj život. Proživjela sam prekrasne trenutke čiji će se plodovi, vjerujem, tek kasnije vidjeti. Zahvaljujem Providnosti što smo kao žene mogle sudjelovati na susretu u srcu Zajednice!!!
Ana
Put u Italiju bio je za mene prava duhovna obnova. Najviše me se dojmio susret sa časnim sestrama u Pagnu, u kući gdje živi buduća svetica. Dočekani smo s toplinom, srdačno i radosno. U kapelici smo se poklonili Kristu, a sestra Jennifer je polagala ruke na svaku od nas. Posvijestila nam je koliko smo voljene i jedinstvene i svima su nam potekle suze. Kasnije su časne pjevale i plesale pjesmu koja govori kako je Krist istinska sloboda i time nam izmamile osmijeh. Prvo suze, a onda radost. Drugi dojmljivi trenutak bio je „Night in Christ“. Toliko različitih ljudi, svaki sa svojom poviješću, pričom, ranama i vrlinama, a sve nas povezuje vjera. Bilo je divno osjetiti to jedinstvo u Kristu. Ovo putovanje dugo će još odjekivati u nama i, nadam se, donijeti brojne plodove. Zahvalna sam Providnosti koja me odvela na taj put.
Andrea
Za mene je put u Italiju i cijeli susret bio velika Božja milost i poziv na novi početak! Moram priznati da sam se u zadnje vrijeme malo umorila od svakodnevice u kojoj više nisam tražila utjehu i snagu u molitvi, opravdavajući se da je to „normalno“. Ali nije! Čim sam kročila u Pagno kod naših časnih sestara, dočekao me odgovor preko sličice Majke Elvire na kojem je pisalo: ONOME TKO MOLI NE NEDOSTAJE VREMENA ZA DRUGE! Ta me poruka vodila kroz cijeli susret koji je bio prebogat molitvom; preko euharistijskih klanjanja i Sv. Misa, a sve ispunjeno duhom Zajednice! Međusobno smo podijelile iskustva kako nismo savršene, ali tražimo svoj put gledajući svoj UZOR U MARIJI kako bi postale bolje supruge, majke, prijateljice svima onima s kojima dijelimo našu svakodnevicu i naš život! Hvala!
Josipa
Meni je ovo „hodočašće“ potvrdilo da Duh Sveti djeluje spontano, neočekivano, pokazuje se kroz čežnju za dobrotom, preko ustrajne i strpljive molitve. Zahvalna Duhu Svetome koji je učinio da se u mnogim srcima rodi ova želja, koja nije ostala samo na „hm…dobra ideja…“, već se po molitvi i ostvarila. Već prije samog putovanja, ganulo me kako nas u Italiji svi radosno očekuju. Ponovno sam se na osobit način osjetila dijelom jedne velike i prekrasne obitelji. Svaki put kad dođem u Saluzzo i Pagno, prva stvar koju pomislim je kako sam stigla kući. U nedjelju sam ostala bez glasa, no htjela sam i u tome vidjeti Božju Providnost. Jedna od časnih sestara mi je rekla :“SVE je Providnost!“ Zamislila sam se nad time i uvidjela kako u mojoj tišini Bog ima više prostora za Svoj govor meni. Tako su mi oči otvorenije, a srce pažljivije.