 |
Kolokvije i druženje u Varaždinu |
|
|
Mi zagrebački roditelji okupili smo se kao i svake subote na kolokviju, ali ovaj put bili smo u Varaždinu, u mješovitoj kući. U bratovštinu Sv. Josipa radnika stigli smo u jutarnjim satima. Vesela lica naših domaćina su nas dočekala, te male ručice djece koja su mahala u znak dobrodošlice.
Dan je bio prekrasan sunčan, ptičice, kokice, miris Zajednice, miris mira, ljubavi, prisutnosti Majke Elvire... imaš osjećaj da će se sada pojaviti ovdje… iza nekog ugla, osjećaš se dobrodošao, osjećaš se da si došao kući!
Uz šetajuću krunicu imali smo i radni dio kolokvija gdje smo razgovarali i čuli svjedočanstva i razmišljanja naše djece te njihovo osobno iskustvo. Za mene osobno je to veliki dar, jer vidim drugu stranu priče, ta priča koju mi roditelji vidimo za nas same i naši djecu kako je u redu, pada u vodu kad čujemo drugu stranu, stranu priče naše djece, vidimo Da bez obzira na naše lijepo sročene priče koje smo naučili gotovo napamet kao fraze, pada u vodu. Zasučimo rukave i primimo se posla. Vidim da se uz tu našu djecu moramo dobro potruditi i da je promjena potrebna svakome od nas, bez obzira koliko godina imamo. Imali smo zajednički ručak te priliku još i međusobno se družiti. Na kraju takvog prekrasnog dana sve je bilo blagoslovljeno sv. misom koju je predvodio naš don Franjo Biškup, duhovnik Uršulinskog samostana Varaždin i naše bratovštine.
Zagrebački roditelji