 |
Hodočašće u Fatimu |
|
|
Sa dubokom zahvalnošću u srcu želimo s vama podijeliti radost, puninu molitve i konkretnu Marijinu prisutnost koju smo osjetili tijekom trodnevnog hodočašća Zajednice Cenacolo u Fatimu, stoljetno Marijansko svetište poznato po cijelom svijetu.
Oko dvjestotinjak roditelja, tri svećenika Zajednice, nekoliko časnih sestara Misionarki Uskrsnuća i braće posvećenih te šesnaest bračnih parova iz Zajenice, je sudjelovalo u ovom nezaboravnom doživljaju.
Smješteni smo bili u Domu za hodočasnike č.s. dominikanki, koje kao da je stvoreno za nas i naše potrebe. Gostoljubivost, uvjeti, kaliteta (i količine) portugalske kuhinje... a sve na pet minuta hoda do svetišta.
Susret smo započeli kako nas i Gospa uči, u poniznosti srca i pokori za vlastite slabosti, koja se nigdje ne može doživjeti kao u molitvi Križnog puta. Na petnaestoj postaji Križnog puta, na postaji Uskrsnuća Gospodnjeg, dočekao nas je najdraži pozdrav, glas Majke Elvire koja kao da nam je i tim gestom htjela dati do znanja da je to taj put, put pokore i dubokog osobnog obraćenja, jedini put koji vodi u novi život.
Svaku večer u kapeli ukazanja, koja se nalazi u sklopu samog svetišta, molila se Krunica obogaćena procesijom; na Blagdan Tjelova procesijom sa Presvetim Oltarskim sakramentom, ili sa kipom Majke Božje Fatimske hodočasnice. Nevjerojatno je svjedočanstvo vidjeti koliko vjernika, bez obzira na vremenske uvjete ili kasni sat, dragovoljno kleči na koljenima i slijedi Isusa i njegovu majku.
Za nas zajedničare poseban dar je bio posjeta bratovštini „Anđeo mira“ koja se nalazi nedaleko svetišta. Iako nema previše Portugalaca koji traže pomoć Zajednice, kreirala se nemala grupa prijatelja Majke Elvire i same Zajednice koji su, zajedno sa mladićima, u ovih šest godina postojanja Zajednice, napravili velike stvari, velike korake. U materijalnom smislu, ali još više u duhovnom, čemu smo svjedočili tijekom klanjanja i sv. mise slavljene na čast prve subote u mjesecu, koju je sama Gospa Fatimska tražila, da se časti njeno Bezgrešno srce te moli za one koji nanose uvrede tom imenu.
Koko se susret bližio kraju, moglo se jasno vidjeti na izrazima lica koliko se Božje milosti i majčinske utjehe izlilo na nas ovih dana.
Marijo, hvala na ovome neočekivanom daru, hvala jer si Majka koja uvijek bdije nad svojom djecom i njihovim potrebama.
Molimo i u tvoje majčinske ruke stavljamo prije svega našu Majku Elviru i njezino zdravlje, cijelu Zajednicu i sve one koji kucaju na naša vrata. Majko, učini nas instrumentima u rukama tvoga Sina, na spasenje i obraćenje mnogih.
Božja Providnost koja je neizmjerna, blagoslovila nas je hodočašćem u Fatimu k našoj nebeskoj Majci gdje smo proveli nekoliko milosnih dana s ostalim parovima i roditeljima naše Zajednice. Osjetili smo veliko zajedništvo, radost, prijateljstvo kojim nas je Duh Sveti ispunio. Neopisiva je ta Gospina nježnost i ljubav kojom nas uvijek iznova i sve više vodi k Isusu. Hvala ti mama što se u tvom krilu osjećamo kao mali pastiri iz Fatime, potrebiti tvoje blizine i zaštite. Hvala što si nas pozvala još bliže k sebi. Hvala Zajednici, roditeljima i našoj dragoj Majci Elviri koji su nas počastili ovim prekrasnim darom.
Zvonka i Gregor
Neke nas posebne emocije vežu za neka posebna mjesta. Fatima je jedno od tih. Proveli smo tamo par dana, sa ostalim bračnim parovima Zajednice Cenacolo u miru, molitvi i prijateljstvu. Ograničeno je riječima opisati ono što se srcem osjeti, ali samo mogu reći da je Fatima u našem srcu dobila jedno posebno mjesto. Krenuli smo na ovo hodočašće sa određenim nakanama u srcu predali ih sve u Gospine ruke i posvetili se Njenom bezgrešnom srcu, Ona ionako zna što nam je uistinu potrebno. Uspomena na ove dane ostaje utisnuta duboko u srcu, a kroz život nastavljamo koračati u ojačani ovim predivnim iskustvom.
Mateja i Tomo
Fatima je svetište gdje se nadasve osjeća Gospin poziv na potpuno obraćenje i molitvu krunice. Najviše nas je dotaklo to što smo se zaista osjetili pozvanima.
Časna sestra koja nas je prihvatila u muzeju koji čuva dragocjenosti Fatime, materijalne i povijesne, uvela nas je u dubinu cijele priče o Fatimi. Gospa nas je tamo pozvala, a mi smo, bilo svjesno ili ne, odgovorili na njezin poziv. Ona poziva na obraćenje, ne samo na promjenu života "iz tame u svjetlo", već poziva na promjenu same kvalitete života - iz dobrog u još bolje! Također nas je jako dotakla priča samih malenih vidioca, pastira; Franje, Jacinte i Lucije, koji su svaku i najmanju žrtvu, cijeli svoj život, prikazali za obraćenje grešnika i kao naknadu za uvrede koje se nanose Svetom i Bezgrešnom Srcu Marijinu.
1916. godine, cijelu godinu dana prije samih ukazanja, djeci se ukazao anđeo koji ih je pripremio na susrete s Gospom. Bio je to intiman susret, koji je njihova srca posve uveo u molitvu i potpuno predanje u adoraciji. Predstavio se kao "Anđeo Mira" (ukazanja su se događala u punome jeku Prvog svjetskog rata). Na mjestu gdje se Anđeo Mira ukazao djeci, predali smo kao obitelj sve naše nemire i obiteljske trzavice; sve ono što nas previše zaokuplja i odvlači od Boga. Na svega nekoliko kilometara od Fatime, nalazi se i naša bratovština, zadnja koju je Majka Elvira osobno, svojim prisustvom otvorila. Ta bratovština također nosi naziv "Anđeo Mira", a njegov kip pred bratovštinom sa hostijom i kaležom u ruci, podsjeća na Isusovu prisutnost u Sv. Euharistiji, te kako je u susretu s Njime jedini i pravi Mir. I sami blagdan Tijelova proslavili smo u Fatimi, te zahvalili za Isusovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu u svim našim bratovštinama. Fatima je u nama ostavila neizbrisiv trag; susret s Majkom koja nas po molitvi Sv.Krunice vodi sve bliže Bogu, tražeći da prigrlimo s jednostavnošću naš život, mirno podnoseći svaku žrtvu koju nas život traži, za obraćenje svih grešnika, da zajedno uživamo u neprolaznosti Vječnoga Života koji nam je obećan.
Josipa i Ivica
U trenutku kad čovjek ili mi kao bračni par u Zajednici moramo podjeliti najvažnije, najljepše, najjače događaje i osjećaje koje smo doživjeli posljednjih dana... teško je. Nemoguće. Ipak, vidimo da se naš Bog i ovaj put proslavio u životu naše obitelji na način vrlo jednostavan i konkretan, vidljiv. Osnaženi i obogaćeni zaista mnoštvom trenutaka provedenim u dubini molitve Križnog puta, klanjanja, služenja sv. mise, slušanja raznih svjedočanstava.., Marija nam je iznad svega pomogla da „osvježeni“ u svjesnosti da smo dar jedno za drugoga i da bez obzira na prepeke, različitosti, teškoće koje smo spoznali i podjelili tijekom ovih dana razgovora među nama, živimo milost novoga života koju smo pozvani sa entuzijazmom prenijeti na našu djecu i sve one s kojima dijelimo svakodnevicu.
Andrea i Ante