Nikada nećemo zaboraviti dan našega vjenčanja, pečat Božji na našu ljubav. Sjećamo se svakoga detalja: iščekivanja, priprema, prijatelja, djece iz misija. Bog nam je uistinu darovao prelijepo vjenčanje, radosno, predvođeno od strane našeg prijatelja biskupa don Paola Romea. Iznad svega nam se utisnuo u srce trenutak u kojem smo si međusobno obećali ljubav i vjernost za cijeli život, kada smo uistinu osjetili snažnu milost Božju. Čekao nas je novi početak kojeg nismo mogli jasno zamisliti. Ali vjerovali smo da će žrtve koje smo prošli prije samoga braka na kraju donijeti ploda. Tako se i dogodilo. Voljeli smo se u žrtvi i iščekivali s povjerenjem te danas, nakon dvije godine braka, živimo još kao da smo se tek vjenčali. Majka Elvira nas je uvijek učila da “durenje” među bračnim drugovima ne smije trajati duže od minute, i mi u to vjerujemo. Bog je jači od svake poteškoće. On nas odvraća od toga da mislimo ružno jedno o drugome jer je živ među nama, prisutan je u našoj obitelji. Gospodin nam je udijelio dar da postanemo roditelji i to je uistinu posebno iskustvo. Osjećamo da nas naša kći uči svaki dan biti vjernijima, smiješiti se čak i kad ti ne cvjetaju ruže. Primijetili smo da svaki put vidjevši nas zagrljene gleda s divljenjem te je mirnija. Svaki dan uz pomoć Božju gledamo da je odgajamo te joj našim primjerom želimo prenijeti vjeru u Boga. S pomoću Božjom želimo nastaviti u tome smjeru.